Životni ratovi koje vodimo

Dove in the air with wings wide open

„Ako ne završimo rat, rat će završiti nas.“

Različitost je postala bojište na koje naše društvo šalje sve svoje snage i nemilosrdno napada svim silama. U vremenu gdje je unikatnost navodno najcjenjenija kvaliteta osobe primijećujemo neke začuđujuće pojave. Pokušavajući se istaknuti od ostalih, podosta ljudi se povodi trendovima koji se mijenjaju kako puše vjetar, na kraju postajući samo blijeda kopija iz mase.

To postižemo vodeći se slijepim popularizmom, prepuštajući se kojekakvim strujama, dopuštajući da nam konzumeristički nastrojene korporacije kroje životni stil.

Za sve ljude, osobito nas kršćane, itekako su važna dva slična pravila: Čini drugima što želiš sebi; i ne čini drugome što ne želiš da tebi čine. Naizgled su jednaki principi, ali s vrlo bitnom razlikom. Prvo pravilo zapravo kaže: „Čini dobro!“, a drugo pravilo kaže: „Ne čini loše!“

A kakve to veze uopće ima s burnim naslovom ovog teksta?

Itekako ima veze, zato što se mi nalazimo na stratištu, smješteni između dvije vatre, nesigurni kojoj strani se okrenuti. S jedne strane imamo vojsku novog doba, koja piše nova pravila i koja određuje novi moral. Njihova glavna krilatica je: „Radi što god ti duša poželi, kako god bilo neljudski ili degutantno, sve dok se nalazi u okviru zakona“. S druge strane imamo vojsku koju čini jedan osamljeni vojnik, naoružan Svetim pismom i jednom jedinom zapovijedi: „Ljubi Boga, i ljubi bližnje“.

Obe strane imaju svoju strategiju kako te pridobiti. Vojska novog doba usavršila je tehniku žestoke propagande, uzdizanja pogrešnih vrijednosti, i stroge društvene osude bilo koga tko se usudi usprotiviti takvom režimu. Oni su nepopustljivi, sve imaju pod strogom kontrolom, i nemaju milosti prema neistomišljenicima.

S druge strane je skromna vojska. Pozvani smo u njezin tabor, motivirani ljubavlju i dobročinstvom, a ne hedonizmom i egoizmom. Ako smo neodlučni, nećemo odmah biti izgnani, nego će vrata za nas biti otvorena do samog kraja ako se iskreno poželimo pridružiti, kakve god prošle odluke bile.

Zašto je onda odluka tako teška za većinu nas? Kad se osvrnemo lijevo i desno i sagledamo moguće izbore, nekako logički zaključimo da imamo bolje šanse ako se pridružimo mnogobrojnijoj vojsci, u nama prevladava strah da će nas oni pregaziti ako se okrenemo od njih. Dosta nas će i mijenjati strane, trenutak povjerujući pravoj strani, a onda popustivši pod grijehom i kušnjom spuštena je pogleda napustiti, ili biti zaveden blještavim obećanjima užitka, a onda uvidjeti tko je put, istina i život.

Vrijeme koje imamo da izaberemo pravu stranu je varljivo. Nitko ne zna hoće li imati desetljeća pred sobom da odluči, ili tek koji satak. Zato ne gubite vrijeme, nego povjerite svoj život Njegovoj nebeskoj vojsci i činite Dobro, a ne „dobro“, jer ako ste na pravoj strani, već ste pobijedili.

*

*

Top