Zar sam ja misionar?

7874c78b-f573-45d5-bef5-6a19a6becaef

Gospodine, jučer si posebno prodrmao moje misli.
Na misijsku nedjelju.

Kako nam je malo potrebno za radost, a često ju tražimo na krivim mjestima. Koliko puta uletimo „s ulice“ u crkvu dok vani još zvone zvona, a mogli smo već sjediti unutra i smirivati svoje srce u Tebi. Da u Tebi.. To ide malo teže, jer navikli smo dobivati odmah nešto što želimo, sve nam je dostupno. No onda kad se treba smiriti, strpljivo nešto čekati, kažemo teško je…ne znamo trpjeti.

Negdje tamo na drugom kontinentu postoje ljudi koji slušaju o Tebi, djeca uče o Tebi, toliko dobro uče i usvajaju da si Ti Bog, Trojedini Bog. Toliko dobro znaju da si ti spasitelj da te slave pjesmom i plesom. Tako malo imaju, bolje rečeno jedva išta imaju, a slave te svim srcem. Nemaju kruha, ali žive život cijeneći ono malo što imaju. Djeca umiru od teških bolesti…a ništa ne sprječava da te taj narod i dalje slavi. Fascinira me to kako gledaju na tebe, kako ti se raduju, a lice moje i lica koja promatram većinom su tmurna i čini se da izgovaraju riječi iz navike.

Postoji priča o čovjeku koji se pitao zašto mu nisi dao krila kao pticama, ali imao je sreće upoznati monaha koji mu je objasnio da bi, i kad bi imao krila svaki put sve više želio a sve više bi bio nezadovoljan, te ga poučio kako u životu trebamo biti zadovoljni onim što imamo…onim što si nam već dao.

Ti ljudi s drugog kontinenta također imaju sreću upoznati misionare. One koji im dolaze naviještati radosnu vijest, krstiti ih i poučavati. Od tolikog siromaštva koje je oko njih oni svi plešu i pjevaju. Jesu li misionari samo oni ljudi koji idu u Afriku dati svoje vrijeme i pomoć onima kojima je pomoć potrebna?

Spoznah da sam to i ja. Ja? Ali kako Gospodine? Eto to je ono čime si me danas probudio. Govoreći mi što mogu učiniti za njih ali i za ljude oko sebe. Budiš me činjenicom da i ja mogu biti misionar svome bližnjemu, i ja mogu moliti za misije, za one koji su siromašni – a radosni. Budiš me govoreći mi to da budem zadovoljna onim što imam.

A ja? Jesam li ja radosna, imam li razloga ne biti? Imam priliku otići na misu svaki dan a nedjeljom posebno, u satnici koja god mi odgovara, imam priliku i mogućnost pomoći i moliti za misije.. no gledam li ja tako na to svaki dan? Ne, ja se uspavam…i onda dođeš ti i budiš me govoreći mi kako i ja mogu biti misionar. I ja, i moja braća i sestre – tamo u tom krugu u kojem se krećemo. Nije li to odgovornost?
Što činim za misije? Molim li za te ljude samo jednom u godini na misijsku nedjelju? Jesam li ja misionar u svome gradu?

Neka me s ovim mislima..
Probudi me češće.
Učini me svojim misionarom tamo gdje jesam, tamo gdje želiš.
Hvala Ti!

Marija Ivana Žepić / frama-mostar.ba

Top