Ti, nebeski goste drag

dims

Vjerujem da smo ovih dana čuli ili izmolili himnu ili neku molitvu Duhu Svetom, nekad više, a nekad manje svjesni što to izgovaramo. Svetkovina Duhova, Pedesetnica, često se spominje kao rođendan Crkve, tada je Duh Sveti sišao na apostole i oni su se prestali plašiti, skrivati i odvažno su počeli drugima govoriti o Isusu. Tako se sve više povećavao broj onih koji prigrliše vjeru. Crkva je živjela vođena Duhom Svetim kao što je Isus i obećao: „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja, koji će ostati s vama zauvijek“ (Iv 14, 16).

Branitelj, Duh Sveti, nije nas napustio. S nama je.

Duh Sveti nam pomaže shvatiti da smo ljubljeni i stvoreni iz ljubavi. Svaka je osoba neizmjerno važna, toliko važna da je za nju sam Bog postao čovjekom i umro da je otkupi. I apostoli su to tek poslije shvatili. Prije Muke su neki Isusa pokušavali odvratiti od toga, a u samoj Muci su se skoro svi razbježali. U tom ljudskom strahu i žalosti nisu mogli razumjeti što im je Isus govorio o svojoj smrti i uskrsnuću, kao ni druge Njegove riječi i upute. I to im je Isus već rekao: „To sam vam kazao boraveći kod vas. A Branitelj, Duh Sveti kojega će Otac poslati u moje Ime, poučavat će vas u ostalom i napominjati vam sve što vam ja kazah.“ (Iv 14, 25-26)

Zamislite samo koliko je Božje strpljenje!

Nikad se ne umori ponavljati nam. A upravo je Duh Sveti onaj koji nam sve to ponavlja, iznova i iznova. Daje nam shvatiti Božju riječ upravljenu svakome od nas osobno. Progovara nam tiho i nenametljivo po našoj savjesti, po drugim unutarnjim ili vanjskim poticajima. Više puta sam se osobno uvjerila kako mi Bog progovara po drugim ljudima, događajima i okolnostima da se, bez obzira na teorijsko znanje da me Bog ljubi, uvijek iznova iznenadim kako se veliki i svemogući Bog, pored svega ostalog i svih „važnijih“ stvari, s tolikom pažnjom i preciznošću brine o mojim sitnim brigama i s ljubavlju me odgaja. To me iznenadi jer i Boga nesvjesno mjerim ljudskim mjerilima. A On se ne može izmjeriti ni shvatiti! Za Njega je stvarno moguće brinuti o meni i svakoj sitnici, a istovremeno – za sve što postoji brinuti isto tako: o svakoj sitnici.

Još jedan poseban način na koji nam Bog govori je Biblija. Već smo se i previše navikli nazivati je Svetim Pismom. Toliko smo se navikli da obično ne razmišljamo da je to stvarno pismo koje nam je Bog napisao preko nadahnutih ljudi. Čitati Bibliju i razumjeti Božji govor upućen nama osobno moguće je uz pomoć Duha Svetoga.

A mi smo njegov hram. Slikovitije rečeno: „Naše je tijelo na neki način Božji dnevni boravak.“ (Youcat, 76. str.) Potrudit ćemo se biti ugodan dnevni boravak. Prozračan i čist. Ne trebamo biti zabrinuti možemo li udovoljiti zahtjevima našeg Gosta jer On i ne traži od nas nešto što nemamo. Kao i kod svakog gosta, kako bi se lijepo osjećao dovoljna je naša iskrena želja da ga ugostimo. Što više vremena budemo provodili sa svojim Gostom, to će On u našim srcima postajati sve više „domaći“ i iskusit ćemo, vjerujem da smo već i iskusili, radost boravka s Njim i pomoć koju pruža, i u svakodnevnim sitnim brigama i u velikim životnim odlukama.

 s. Ivana Džeba/ frama-mostar.ba

*

*

Top