Svi sveti i Dušni dan

svisveti

Svi sveti, spomen svih svetaca, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća, i to kao slavlje svih svetih mučenika. Prvi tragovi toga slavlja Svih svetih mučenika, iz kojeg se razvila današnja svetkovina, zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog u petom stoljeću te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.

No, u osmom stoljeću proslava Svih svetih se premješta na 1. studenoga kako bi se poklopila sa proslavom Nove godine drevnog naroda Kelta.

Kelti su živjeli na području današnje Irske, Velike Britanije i sjeverne Francuske te se 1. studenog slavila  najvažnija svetkovina tog naroda, Nova godina. Međutim , dan uoči Nove godine, 31. listopada Kelti su vjerovali da Samhain, bog mrtvih ustaje i odlučuje o sudbinama duša umrlih u protekloj godini. Prema legendi one borave u tijelima životinja te po volji Samhaina mogu otići u kraljevstvo nebesko ili povratiti ljudski oblik. Da se to ne bi dogodilo Kelti su odlazili u šumu i izvodili rituale u čast boga Samhaina prinoseći hranu i piće , žrtvujući životinje, a često i ljude. Te dane prije i poslije Nove godine karakterizirale su razuzdane zabave i krvoprolića nedužnih, muškaraca, žena pa čak i djece.

„Noć vještica“ koja se danas slavi 31. listopada zapravo je naslijeđe tradicije Kelta, i stoga se Crkva i katolici jasno protive slavljenju tog dana jer je simbol sveg onog što se stoljećima događalo u tom narodu prije širenja i utjecaja kršćanstva.

Čak i nakon što se ono proširilo krajevima koje su naseljavali Kelti, misionarima iskorjenjivanje starih poganskih običaja preobraćenog puka nije išlo lako. Stoga, Crkva je reagirala i osmislila rješenje – 1. studenog proglasit će se danom Svih svetih.

Od osmog stoljeća svakog prvog dana mjeseca studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Ovo je dan koji je Crkva odredila kao onaj na koji slavimo sve svete i blažene, poznate i nepoznate, jer nam je nemoguće izbrojati sve ono mnoštvo nasljedovatelja Kristova evanđelja što u vječnosti čini proslavljenu Crkvu svetih. To je dan kad slavimo svetost. Svetost kao ideal kršćanskog života koji uzimamo kao primjer i nastojimo ga slijediti kroz svoj život.

Dušni dan, odnosno Dan svih vjernih mrtvih slavi se dan poslije svetkovine Svih svetih te se počeo slaviti već krajem 1. tisućljeća. Sam običaj obilježavanja tog dana započeo je inicijativom sv. Odilona, benediktinskog opata iz Clunyja ( Francuska). On ga je uveo u Cluny još davne 998., a o njemu je ovisilo stotine drugih benediktinskih samostana i stoga se spomendan brzo širio po Europi. 1311. blagdan je službeno potvrđen od strane Crkve.

Na Dušni dan prisjećamo se naših pokojnika i molimo duboko vjerujući da će i oni stići u Božje kraljevstvo. Molimo u želji da kad onamo stignu postanu naši zagovornici. Na taj dan slavimo našu vjeru u nadu, u spas, u raj, u Život poslije smrti. Dan svih vjernih mrtvih zapravo je dan kad slavimo Život.

*

*

Top