Sv. Petar i Pavao – zaštitnici naše župe

Isus je, prolazeći pokraj Genezaretskoj jezera ugledao dvojcu braće Šimuna i Andriju, sinove Jonine (ili Ivanove) kako bacaju mreže.

Pozvao ih je da budu njegovi učenici, najbliži suradnici, apostoli. U Rimu su počeli slaviti blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla od polovine 3. st. na današnji datum. Isus je, prolazeći pokraj Genezaretskoj jezera ugledao dvojcu braće Šimuna i Andriju, sinove Jonine (ili Ivanove) kako bacaju mreže. Pozvao ih je da budu njegovi učenici, najbliži suradnici, apostoli: “Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi“. Isus je Šimunu dao ime Petar, (lat. Petrus: stijena). Kad je Petar ispovijedio da je Isus Krist Sin Boga živoga Isus mu reče: “Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv nego Otac moj nebeski. A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“.
Luka izvješćuje da je Isus zamolio Šimuna da ga izveze s lađicom na pučinu Genezaretskog jezera. Čim su izvezli, zamolio ih je da bace mreže u vodu za lov. Oni, iskusni ribari, cijelu noć nisu niša ulovili, a sada trebaju po danu loviti. Iako im je to bilo nerazumno, Petar baca u vodu mreže. Uhvatiše mnogo riba. Petar je ostao bez komentara. Pao je ničice pred Isusa i priznao da je grešan čovjek. Isus reče Petru: “Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti“. Isus je bio u Petrovoj kući. U njoj je objedovao i liječio. Nakon što su ga mnogi učenici napustili, Isus upita dvanaestoricu za vjernost. U ime svih njih, Petar je odgovorio: “Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.“ Petar je s Jakovom i Ivanom zauzimao posebno mjesto među apostolima. Bio je na gori Preobraženja. Svjedok je Isusova preobraženja.

Često je govorio u ime učenika. Petar nije imao snage pred sluškinjom priznati da je Isusov učenik. Tri puta ga je zatajio. Kad je to učinio, prisjetio se Isusovih riječi: “Prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti“. Nakon toga, Petar je zaplakao. Isus se ukazao Petru i učenicima koji su lovili ribu s njim na Tiberijadskom jezeru. Kad su ugledali Isusa na obali, Petar nije mogao čekati lađu, nego je uskočio u vodu i doplivao do Isusa. Nakon doručka, Isusa započe i dijalog s Petrom. Tri puta upitao ga je: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?“ Svaki put Petar je odgovorio potvrdno. A Isus bi nakon Petrova odgovora rekao: “Pasi jaganjce moje!“ Nakon Isusova trećeg pitanja, Petar se ražalostio i u suzama odgovorio: “Gospodine, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim“. Petar je nakon Isusova uzašašća predvodio zajednicu u molitvi i naviještanju. Ostale su nam od njega dvije poslanice. Mučenički je stradao u Rimu za vrijeme cara Nerona oko 67. godine.

Sveti Pavao, koji je imao i židovsko ime Savao (Šaul) od progonitelja kršćana postao je veliki apostol, misionar, navjestitelj evanđelja, učitelj naroda, pisac brojnih poslanica. Rođen je u maloazijskoj pokrajini Ciliciji, u gradu Tarzu, između 5. i 10. godine. Svagdašnji kruh zarađivao je i izrađujući šatore. Završio je školovanje u Jeruzalemu, kod rabina Gamaliela. Iznimno dobro je poznavao židovsku i helenističku kulturu. U svagdašnjoj komunikaciji bio je vrlo uspješan zahvaljujući poznavanju aramejskog, hebrejskog i grčkog jezika. Bio je član farizejske sljedbe. Imao je rimskog građansko pravo. Središnja trenutak njegova života bijaše događaj u Siriji, ispred grada Damaska. Nakon što je odobravao ubojstvo đakona Stjepana i progonio Gospodinove učenike u Jeruzalemu, uputio se u Damask, s dopuštenjem Sinedrija, otkriti, pohvatati i dovesti u Jeruzalem kršćane. Prije ulaska u Damask, obasjala ga svjetlost s neba. Čuo je Isusov glas: “Savle, Savle, zašto me progoniš?“. Nakon dijaloga Isus ga šalje u grad Ananiji koji ga prima u kršćansku zajednicu. Pavao je susretao brojne osobe na svojim putovanjima. Svakako, u najznačajniji susret spada susret s Petrom, prvakom apostola, u Jeruzalemu tri godine nakon događaj pred Damaskom. Prvi susret apostolskih prvaka trajao je 15 dana. Upoznali su jedan drugog i izmijenili svoja iskustva vjere.

Pavao je imao tri velika misijska putovanja: prvo od 45. do 49., drugo od 49. do 52., te treće od 53. do 58. Sudjelovao je na Saboru u Jeruzalemu 49. godine. Više puta je zatvaran, posebno u Cezareji dvije godine i u Rimu dvije godine. Uhvaćen je ponovno 66., a pogubljen 67. poslije Krista u Rimu. Korint, grad u Ahaji, bio je jedan od većih gradova u kojima je propovijedao taj neumorni misionar. U Korintu bijaše posebno između 50. i 52. poslije Krista. Iako su mnogi Korinćani pristupili vjeri, među njima i nadstojnik sinagoge Krisp s obitelji, Pavao je bio jednom nezadovoljan i tužan. Ohrabrio ga je u viđenju Isus riječima: “Ne boj se! Nastavi govoriti i da nisu ušutio! Ja sam s tobom“. I Pavao je pogubljen u Rimu 67. poslije Krista.

Dvojica apostolskih prvaka obogatili su Crkvu. I nas sve kršćane Crkva poziva da obogatimo Nju, a i prostor u kojem živimo!

Fra Iko Skoko / www.medjugorje-info.com

*

*

Top