Strpljen – spašen

Ne znam tko nije čuo za vrijeme djetinjstva onu opomenu kako treba biti strpljiv i prvo pojesti ručak, a onda tek dobiti slatkiš. Gorka muka svakog djeteta – pojesti kupus samo kako bi se domoglo dragocjene čokolade. Nikome od nas nije bilo jasno zašto se uopće mora jesti išta osim slatkiša, kad su oni najukusniji i najljepši od sve hrane. Naravno, sad znamo da probamo li izdržati dva dana samo na čokoladi, poslije nje će nam idućih mjesec dana najslađa biti kalja.

Za vrijeme školovanja nam pak govore da trebamo prvo riješiti zadaću pa onda odmarati. I to nam ispočetka zvuči suludo, zašto pri povratku iz škole odmah učiti, a ne prvo odmoriti? Opet se ta zamisao dokazala kao suvisla i razborita, vjerojatno je svakome ljepše opušteno se odmarati nakon završenog posla, nego stalno imati na umu da nas čekaju obaveze i da ćemo ih u zadnji tren rješavati.

Onda još odrastemo, i kažu: „Nemoj spiskati sav novac čim ga zaradiš, nego štedi pa ga iskoristi kad bude potrebnije“. A kome se da biti strpljiv kad u ruke dobije pristojnu svotu novca, ta ionako smo ga mi zaradili? Još jednom, dođe dan kad bismo htjeli negdje otputovati, kad bismo htjeli imati vlastiti auto, kad bismo htjeli biti sigurni u financijskom pogledu. Onda bude teško progutati činjenicu da smo veliki novac ostavili u kafićima, restoranima, buticima, itd. Dobro je prošao tko je bio strpljiv i odgodio trenutni užitak za dugoročni boljitak.

Kad su u pitanju ljubav i veze, teže je razabrati što je ispravno raditi jer toliko različitih savjeta čovjek može čuti s raznih strana. Ali zapitajmo se, je li se više ljudi pokajalo što je uletilo u vezu navrat nanos, bez istinskog poznavanja druge osobe, ili se više ljudi pokajalo jer su dali malo vremena da taj odnos sazrije u bliskost i prijateljstvo prije samog ulaska u vezu? Neću odgovoriti na ovo pitanje, ali mnogi će se pronaći u opisu osobe povrijeđene jer je imala veliko povjerenje u nekoga koga nije poznavala ni približno dobro koliko je mislila. Mišljenja sam da nijedna veza nije propala zato što su dvije osobe uzele vremena da bolje znaju jedno drugo i koliko jedno drugom odgovaraju. Time su izbjegli grešku koju mnogi rade, a to je da stvaraju lažnu sliku nekoga u svojoj glavi zato što jednostavno nisu mogli tako brzo spoznati pravu. A kad dođe do toga, onda i predugo možemo održavati iluziju o tome da ta osoba baš nama odgovara.

To su važna, ali ovozemaljska pitanja. Što kaže Isus o strpljenju i pripravnosti?

“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.” “Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: `Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!` Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: `Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!` Mudre im odgovore: `Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!`” “Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: `Gospodine! Gospodine! Otvori nam!` A on im odgovori: `Zaista kažem vam, ne poznam vas!` Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!”

Svima dobro poznata parabola iz Novog zavjeta može nas puno toga naučiti. Ludi su, dakle, oni koji ne mogu misliti dalje od trenutka u kojem se nalaze. Ludi su oni koji ne znaju čekati, koji lako odustaju i brzo se predaju. Prije ili kasnije na naplatu dođe nestrpljenje, a onda takvima ostaje samo tražiti od strpljivih da im pomognu, što dakako nije uvijek moguće. Mudri vide nadaleko, odolijevaju napasti i dopuštaju vremenu da ih kuša. Oni odolijevaju svemu tome, strpljivo čekajući pravi trenutak kad će zasjati.

Onda, biste li radije bili ludi ili mudri?

Branimir Krtalić / Frama Mostar

www.frama-mostar.ba

*

*

Top