Trudim se zaspati, ali nešto mi ne da mira. Da nisu možda misli? One su te koje se znaju javiti u kasno doba noći i biti neprijateljice snu. Tišina para uši, a u meni neka galama, neki koncert, ili potres, ili… Opet se nepotrebno uznemirujem, zaboravljajući da je Bog jači od svega. Ali eto, dođu ti dani, ili točnije, noći. Noći kad ostaneš sam, sa svojim pitanjima, strahovima, bolima. Milijun pitanja, a niti jednog odgovora. I onda se pitaš zašto On šuti, zašto se skriva? Ma, svako zašto ima svoje zato. Eto zašto! Možda si u tom trenutku bijesan i nezadovoljan jer nije po tvom, no sjeti se da je On taj koji zna što radi. A ti? Gdje si ti? Ne zaboravi, i tebi je dao vrijeme, sposobnosti i velik broj mogućnosti učiniti nešto jer, kad uvidi da radiš svoj dio, da proničeš dubinu i smisao Njegovih darova, tada spoznaješ da je On već stupio na snagu vršeći neprestano svoje djelo ljubavi prema tebi, upravo ono što ti ne možeš vlastitim naporima učiniti, pripravljajući te tako za susret otvorenih vrata koja nitko neće moći zatvoriti.
Tišinu počinju razbijati otkucaji sata. Čujem ih, a u meni još veća kolebanja. Shvaćam kako vrijeme prolazi, a ja se neprestano vraćam unazad, postavljajući si pitanje: “Što bi bilo da sam…?”. Počinjem živjeti u prošlosti, ali Njega nema tu. On samo hoće moje danas, iako je već u mojem sutra. Gubim se u onom jučer i tražim odgovor za sutra, zaboravljajući na ono što je između toga – danas. Gleda me kako se mučim u trnju prošlosti, a ne uživam u ružama sadašnjosti. Gleda me kako idem utabanim putem, a želi me vidjeti kako ostavljam trag na novoj cesti. S razlogom ovo činim. Čovjek sam i strah me je pogriješiti. No, i na to On ima riječi podrške koje otklanjaju svaki strah: “Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Gospodin, Bog tvoj.”
Moliš li Ga za jedno, a On ti uporno šalje nešto drugo? Čini li ti se kao da te ne sluša, ili ti prkosi. Čekaj ga. Nema ljepšeg i točnijeg vremena nego što je Njegovo. Pomisliš li često što bi bilo da su se ostvarili tvoji planovi i želje? Što bi zaista bilo da si dobio sve što si ga zamolio? Vjerojatno bi sve bilo zamršeno i kaotično, jer eto, nismo mi ti koji znamo što nas čeka sutra. Možda sad ne vidiš smisao svega što ti se u životu događa, no doći će trenutak kada ćeš znati zašto ti konstantno odbija dati ono što ga zaišteš. Bog vidi tvoju zabrinutost i vidi tvoju čežnju za (po tebi) bitnim stvarima. Ne trči ispred Njega! Trči za Njim, trči pored Njega! Prestani sa stalnim analiziranjem! Izgubit ćeš se, te ćeš samo sebi nanijeti štetu, a ne nekom drugom. Otvori svoje srce, ruke i um novim stvarima koje te čekaju. Kao što je naša Majka rekla ‘da’, tako se i ti otvori Njegovim iznenađenjima koja ti nekad znaju nanijeti bol jer ruše tvoje snove. Ali, nemoj zbog toga okrenuti lice od Njega, “jer koga Gospodin ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli”. On ne poznaje riječ – slučajnost. On je doktorirao riječ – razlog. Nismo mi izabrali Njega, nego On nas. On je Kralj pravog trenutka. Ono što mi jesmo njegov je dar. Mi smo Njegov ‘alat’, njegovi radnici, te je sad na nama što ćemo učiniti i što ćemo postati kako bi sami naš život postao žrtva zahvalnica dragome Bogu.
Nešto te muči? Predaj Bogu sve brige, umiri se i prespavaj noć. Sutra je novi dan i novi početak. Nikad nemoj posustati, baš kao kad gradiš kulu od karata. Koliko god puta se ona sruši ti ne odustaješ dok ne postaviš zadnje dvije, diveći se svome uspjehu. Tako radi i sada! Budi uporan i ustrajan, bez obzira što drugi misle. Ne uzimaj previše k srcu njihove riječi. Nije bitno koliki si u njihovim očima, kada si u Njegovim velik. Možda sam malo zrno ove Zemlje, ali znam da nisam sama. U Tebi se ne bojim i s Tobom mogu prkosit’ valu koji želi srušiti stijene koje me vežu uz tebe. Tebi vjerujem. Ti si taj koji me voli baš ovakvu kakva jesam, voliš me bezuvjetno. Ti si krenuo prvi. Sad je na meni red. Nauči me zavoljeti sebe, kao što si Ti mene. Nauči me voljeti druge i moliti za njih, jer molitvom za druge Ti blagoslivljaš mene. “Zašto moliš?” – poistovjećujem s onim – “zašto dišeš?”, jer upravo je molitva disanje, produbljivanje vjere, moj rast.
Nauči me…
Martina Vučić / frama-mostar.ba