Pismo studentu

Hej ti!

Da, baš ti koji ovo čitaš. Možda je ovo još jedno u nizu od onih ‘pisama’ koje redovito dobiješ na nekom linku koji eto tek tako usput otvoriš dok trošiš po tko zna koji sat na facebooku čekajući da se netko od online ekipe javi pa da zajedno još potrošite koji sat, jer besplatno je, ne troši se ništa, zar ne? U svakom slučaju, nadam se da imam tvoju pažnju na par riječi ispisanih s malo inspiracije i puno želje.

Znamo svi da je lipanj, rokovi su tu, nervoza na vrhuncu, a naša volja za učenjem daleko negdje u ljetnim danima zaglavljena u dubokom snu. ‘Znam da moram ali ne da mi se…’ – rečenica koja se provlači svakodnevno kroz rječnik velike većine nas studenata. Imam za sve vas jednu jednostavnu zamolbu nakon što pročitate ovo isključite facebook, internet, mobitel ili što već koristite u ovom svijetu koji razvijajući se zahvaljujući ljudskom znanju dobiva samo neznanje, uzmite vašu skriptu i samo sat vremena čitajte, vježbajte, crtajte za sljedeći ispit. Čini se puno? Naši roditelji, možda i mi sami dugo i mukotrpno radimo satima mučeći se da bi omogućili pohađanje fakulteta s ciljem da ga završiš i uspiješ u životu. Toliko je naših vršnjaka koji imaju želju i znanje, ali ne i mogućnosti učiti i obrazovati se. Toliko je bolesnih koji bi dali sve da su na našem mjestu. Toliko je starih koji bi dali sve da se mogu vratiti u naše vrijeme i ispraviti greške koje mi sada radimo. Čini se malo?

Dragi kolega, draga kolegice! Vjerovatno si čuo za onu Isusovu prispodobu o talentima. Zapitaš li se koliko je talenata skriveno u tebi i koliko ćeš ih na kraju prikazati Njemu? Hoćeš li biti sluga koji je zakopao onaj jedan jedini koji je imao ili dobri sluga koji je imavši pet talenata zaradio još pet? Bog ti je darovao puno, koliko mu vraćaš? Sljedeći put kad poželiš reći da ti se ne da učiti (to je stanje u kojemu ne radiš konkretno ništa fizički. Sjediš ili ležiš i učiš, studiraš ono što si sam upisao, a to je valjda ono što voliš) sjeti se svojih roditelja koji se iznova brinu i trude za tebe dok ti trošiš vrijeme uzalud, sjeti se i svih onih koji bi rado dali sve da su na tvom mjestu, sjeti se i da te tvoj Bog toliko voli da ti je dao priliku da učiš i završiš fakultet jer jednako kao i tvoji roditelji i Nebeski Otac vjeruje da možeš. Vrijeme koje provodimo na beznačajnim stvarima teče u nepovrat, a ono je neprocjenjivo jer kroz njega prolaze sve naše dobre ocjene, nepročitane knjige, razgovori i šetnje. Trgnite se; ako nećete sad kad ćete? Imate priliku iskoristiti sve svoje talente, nemojte je potrošiti.

Svima želim puno sreće s ispitima i zapamtite : Tajna svakog uspjeha je započeti !

Antonia Gašpar / Frama Mostar

www.frama-mostar.ba

 

 

*

*

Top