Pismo Mariji

pisanje_nalivperom-8

Draga Majko,

Gledajući tvog raspetog sina na križu, pomislila sam na tebe. Na tebe koja si ga donijela na svijet. Tebe, koja si bila uz njega kad je pravio prve korake. Tebe, koja si mu liječila rane kad je u dječjoj igri pao i razderao koljena. Tebe, koja si osjetila beskrajnu sreću kad si čula prvu riječ kako izlazi iz njegovih usta. Tebe, koja si ga hranila, presvlačila, uspavljivala, pokrivala dekicom i ljubila u čelo nakon što bi utonuo u slatki san.

Reci mi majko, jesi li tada znala da će njegove riječi liječiti ljudska srca isto onako kako si ti liječila njegova izgrebana koljena? Jesi li ikada pomislila da će ruke koje je tebi pružao dok je pravio prve korake biti ruke kojima će vraćati vid slijepima, sluh gluhima, govor nijemima i nadu grešnima? Je li ti na pamet ikada palo da ćeš ga nakon 33 godine ponovno držati u naručju? I da nećeš plakati od sreće. Nego od tuge koja slama tvoje srce.

On je umro za mene, znam. I za one koji sada posljednji put udišu zrak na ovoj zemlji, i za one koji se plačem prvi put bore da dođu do zraka. I da nas otkupi od grijeha. Bez obzira koliko veliki ti grijesi bili. Spasio nas je, ulio u nas novi život i probudio vjeru i nadu. A to nam je u ovim kriznim vremenima prijeko potrebno. On je znao. I ni na trenutak nije posumnjao u svoju odluku jer je znao koliko će ona dobrog donijeti ovome svijetu.

Majko, u ovo korizmeno vrijeme posebno nam trebaju poticaji. Đavao nas kuša, onako kako je kušao tvog sina dok je 40 dana postio u pustinji. Onako kako ga je kušao dok je visio na križu i čekao svoju smrt. Kuša nas nudeći nam prolazna zadovoljstva, pogrešne ideale i materijalnu napast. Stoga je vrlo važno u ovom vremenu po tvom zagovoru moliti milost kod našeg Spasitelja. Da nas čuva, usmjeri na pravi put i ne dopusti nam da zalutamo stazom koja vodi u zlo. A i ako nam noga tamo kroči, da nam pošalje sebe preko ljudi koji će nas vratiti na stazu koja vodi njegovoj beskrajnoj ljubavi.

I za kraj, želim ti se zahvaliti.
I ispričati se jer sam među onima zbog kojih si izgubila svog jedinorođenca prerano.
Volim te, draga Majko.
Neka tvoje oči uvijek prate moje korake.
Neka tvoje ruke uvijek grle majčinski najjače.
I neka tvoj osmijeh tjera crne oblake nadvijene nad mojim životom.

Tvoja i Njegova,
Monika

 

Monika Tomić / frama-mostar.ba

Top