Godina 2024. predstavlja miljokaz za našu Framu i priliku da zastanemo, udahnemo i malo pogledamo ono što se prije nas dogodilo. Svakom čovjeku potrebno je na trenutak zastati i osvijestiti  sebi gdje se nalazi i odakle je došao, a kako tek da to ne bude potrebno bratstvu koje treba disati kao jedan duh i jedna duša. Osvrćući se na prethodnih 25 godina, zaista imamo na što biti ponosni i imamo se na što ugledati. O tome će biti sve više riječi kroz iduće dane i tjedne. Skidat će se prašina s fotografija i sjećanja će se osvježavati, a ovim tekstom osvježimo jednu bitnu stavku framašluka u Mostaru – odlaske u Dubravu! U obljetničarskom duhu Frama Mostar prisjeća se 2014. godine kada je došla u Zagreb nastupati na Uskrsfestu. To jedno uzbudljivo putovanje posijalo je sjeme jedne još uzbudljivije tradicije koja traje i deset godina kasnije. Primivši nas u svoje domove, vi ste nastavljali do danas, i mi ne bismo bili dobri gosti da nismo počeli uzvraćati jednakim gostoprimstvom. Odlazak na Uskrsfest 2014. godine pretvorio se u odlazak na Primanja i Obećanja 2015. godine, kada ste i nama malo svratili i tako naizmjenično sve do ove godine kada smo mi svratili kod vas i kada za koji tjedan dočekujemo vas.

Ovaj odlazak u Dubravu prošli vikend (13. i 14. travnja) posebno mi je prirastao srcu jer vjerujem kako će se i drugi osjećati razgaljeno kada se nekad u budućnosti budu sjećali toga vikenda. Tim je još posebnije što su ‘neki novi klinci’ po prvi put uronili u nešto što je za nas postala neizbrisiva tradicija. Tu su dodatne pohvale vama domaćinima koji ste pokazali što znači biti domaćin, koji ste nas strpljivo čekali iako smo, zbog putnih stranputica, kasnili dva sata, koji ste se okupili u velikom broju kako biste se druškali s nama, koji ste se s nama te subote, uz sav osobni napor i umor, družili do dugo u noć, s kojima smo zdušno slavili PiO u nedjelju i u konačnici – s kojima smo se po deset puta pozdravljali dok nismo konačno ušli u autobus i krenuli natrag za Mostar. Domaćini i gosti bili su po mjeri, sklopljena prijateljstva takva da ih zub vremena neće još zadugo zagristi i, sve u svemu, ne samo da smo nastavili nešto davno započeto, nego i dali dodatni pogon za dalje. Odvilo se dosta toga što riječima bježi i što bi riječi pokvarile kada bismo počeli prepričavati, ali srećom fotografije znaju dosta toga upiti i pokazati. Na isti način rade sjećanja, još istančanija i slojevitija, i ona će osigurati da se ova priča nastavi i dalje te da žiće ovog duha i dalje gori. Srećom, priča na relaciji Mostar – Dubrava za 2024. godinu još traje. Ako išta, naš odlazak gore bio je predokus veselja koje nas čeka 12. svibnja, a u tom veselju Frama Dubrava zauzima posebno mjesto. Nadamo se da ćemo to i potvrditi kada nam dođete. Dotad, mir i dobro – mir i ustrajnost!

Dubravi s ljubavlju,

Frama Mostar