Ne bojte se!

Sparrows-Birds-HD-Wallpapers

Kod sebe i kod drugih primjećujem toliko različitih pogleda i shvaćanja svakodnevnih stvari. Obično u širini i raznolikosti stavova i razmišljanja, kod svake osobe se može prepoznati ona nit zajednička svim njezinim reakcijama, kao neka… doza optimizma. Kod nekog je ta doza veća, kod nekog manja.

Čovjek misli da na različite događaje različito reagira, a najčešće nije ni svjestan da često progovara na temelju tog svog trajnog stava i pogleda na stvari. Svi smo, vjerujem, susreli osobe koje u svemu što se dogodi uspijevaju pronaći nešto pozitivno, vjeruju u dobro u ljudima. S druge strane, možda smo primijetili i da neke osobe uvijek pretpostavljaju negativno, od jedne činjenice koja je još uvijek „neutralna“,  dok ni sami ne znaju kako će se stvari dalje odvijati. To u samoj osobi i u onima oko nje guši nadu i volju za rad i trud oko nečega. Nećemo ni u drugu krajnost: uljepšavati i idealizirati, nego nastojati biti realni, biti „u stvarnosti“.

No, često smo i previše zabrinuti i tako sami sebi otežavamo. Sjetimo se samo Isusovih riječi: „Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca!“ (Lk 12, 6-7) To je ono što zaboravljamo. Barem se meni događalo da zaboravim. Međutim, Bog me onda opet kroz manje i veće stvari u životu podsjeća na svoju ljubav i brigu.

Bog nas je i stvorio iz ljubavi. Osim toga, „htio je s nama, jer smo stvorenja njegove ljubavi, podijeliti svoju bezgraničnu radost.“ (Youcat, Katekizam za mlade, 14. str.) Stoga, ne bismo trebali biti u strahu od svega lošega što se može, ali i ne mora dogoditi. Pozvani smo na radost. Radost jer smo ljubljena Božja djeca. Kad bismo mogli barem malo shvatiti što to zapravo znači, to bi nam doista bio sasvim dovoljan razlog za radost.

U brojnim životnim nedaćama nije lako biti radostan. O tome papa Franjo kaže: „Isusova radost ostaje, iako je u nekim životnim trenutcima skrivena; tada se ne osjeća ali se poslije pojavljuje: radost u nadi.“…“A mir je znak te radosti.“ Kad je teško biti radostan, upravo vjera u bezuvjetnu ljubav kojom Bog ljubi svakoga od nas i povjerenje u Njega daje nam unutarnji mir i nadu.

Stoga, kao što je to sažeo sv. Ivan XXIII.: „Ne znamo što nam život donosi. U rukama smo dobroga Boga i to je izvor radosti i mira!“

 

s. Ivana Džeba

*

*

Top