Marco Sáenz Molina: U Hrvatskoj sam pronašao novu obitelj

Marco ima 22 godine i student je Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta. Tu ne bi bilo ništa neobično da Marco nije iz Meksika. Iz rodnog Monterreya došao je studirati u zemlju za koju do prije par mjeseci nije niti znao da postoji. No nije mu trebalo dugo da se zaljubi u Hrvatsku. Kako se odlučio baš za Zagreb, jesu li hrvatski profesori stroži od meksičkih i kakve veze sa cijelom pričom ima Frama Dubrava, otkrit će vam sam Marco.

Marco, reci nam nešto o sebi – tko si, odakle dolaziš, čime se baviš?

Moje ime je Marco Sáenz Molina. Imam 22 godine i student sam marketinga na Sveučilištu u Monterreyu. Dolazim iz Monterreya, trećeg najvećeg gradu u Meksiku, a trenutno živim u Zagrebu kamo sam došao na razmjenu studenata te trenutno studiram na ZŠEM-u. Imam mlađeg brata koji ima 19 i sestru koja ima 13 godina. Odrastao sam u katoličkoj obitelji u kojoj su me učili poštovanju prema drugim religijama I ljudima različitih svjetonazora od mojega. Volim plivanje, nogomet, odlazak u crkvu, volim putovati, družiti se s prijateljima i obitelji.

Zašto si želio studirati vani? Kako si se odlučio baš za Hrvatsku i koliko dugo ćeš biti ovdje?

Želio sam studirati vani jer me oduševljava europska kultura i želio sam upoznati ljude iz različitih krajeva Europe. Također, želio sam se naučiti samostalnosti i dobiti priliku doživjeti drugačije stvari – kušati drugačiju hranu, upoznati drugačije ljude, klimu, kulturu… Prvotno sam zapravo želio otići u Francusku, Belgiju ili Švicarsku i poboljšati svoje znanje francuskog jezika, ali tatin prijatelj Javier živi u Zagrebu i upravo on mi je i preporučio Zagreb i tu ću ostati do lipnja. Zapravo do tada nisam niti znao gdje je to. Prvi sam puta čuo za Hrvatsku za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu kada su naše reprezentacije igrale jedna protiv druge i Hrvatska je izgubila 3:1. Tada sam počeo istraživati, proučio sam hrvatsku kuturu, geografiju i povijest. Zaista sam zavolio Hrvatsku, posebno Zagreb, Split, Vukovar, Zadar…

Nisi dugo ovdje, ali možeš li usporediti kvalitetu studija i obrazovnog sustava ovdje i kod kuće u Meksiku? Je li u Hrvatskoj lakše ili teže?

Definitivno je studij ovdje lakši nego u Meksiku. Mislim da profesori u Meksiku žele studente bolje pripremiti da profesionalno odrastu. Razlika je i u samom konceptu organizacije nastave. Na mom fakultetu u Meksiku postoji puno više projekata, domaćih zadaća, seminarskih radova… Također, profesori su puno stroži. Ako te u Meksiku profesor ulovi da prepisuješ, automatski dobivaš ocjenu 0, a u tvoj indeks ulazi opaska o akademskom nepoštenju. Ako sakupiš tri takve opomene, izbacuje te se iz škole ili fakulteta i vrlo je teško upisati novu školu. Studij u Hrvatskoj je mnogo opušteniji, a studenti ne dobivaju puno zadaće. Također, primjetio sam da profesori redovito kasne na predavanja, što se u Meksiku ne događa, a studenti ne dobiju uvijek od profesora odgovore na pitanja koja ih zanimaju.

Kao mladi katolik, po svome si se dolasku u Zagreb priključio Franjevačkoj mladeži. Kako si se odlučio na to i kako ti se sviđa u Frami Dubrava?

Budući da sam od 2009. godine član Frame San Pedro, a Franjevačka mladež je međunarodna, potražio sam Framu u Hrvatskoj na Googleu i pronašao Framu Dubravu. Potom sam ih pronašao i na Facebooku i poslao poruku rekavši da dolazim u Zagreb kao student na razmjeni i da bih im se volio pridružiti iako ne govorim hrvatski. Preko Facebooka sam upoznao Luciju i puno smo razgovarali o Frami u Hrvatskoj i mojoj Frami u Meksiku. Sviđa mi se ovdje. Mladi framaši su veoma dobri i prijateljski raspoloženi, svi me žele upoznati i pričati sa mnom. Jedino mi je jezik nepoznat i neobičan i ne razumijem o čemu se govori na susretima, ali to nadokađujem prijateljstvima.

Što će ti ostati u najljepšem sjećanju kada se vratiš kući?

Zasigurno vrijeme provedeno na Frami i ljudi koje sam upoznao ovdje. Nekoliko sam tjedana ovdje i oduševljen sam načinom na koji sam dočekan. Osjećam kao da imam jednu novu obitelj ovdje u Hrvatskoj (Frama Dubrava) i jednu obitelj u Meksiku (Frama San Pedro). Mladi Framaši su veoma srdačni, dragi, velikodušni, i to od našeg prvog susreta. Svi su zainteresirani bolje upoznati moju kulturu, način razmišljanja, moj osobni život i zaista sam sretan što ih imam. Sjećat ću se i grada, fakulteta i kolega studenata na ZŠEM-u, prekrasnih hrvatskih crkvi, i predivnih mjesta koje samo posjetio kao npr. parka Maksimir, Trga bana Josipa Jelačića… Bit ću tužan kada se vratim kući, ali svim svojim prijateljima u Monterreyu ću pričati o Zagrebu i o Frami.

Preuzeto uz dopuštenje Pastorala mladih.

Autor: Dominik Šarić

Fotografija: ZŠEM, Frama Dubrava

www.frama-mostar.ba / www.pastoralmladih.hr

*

*

Top