„Bog mi je svjetlost i spasenje. Koga da se bojim? On je štit života moga. Pred kime da strepim?“, riječi su koje često citiram ne osvrćući se na njihovu vjerodostojnost, katkad ne vjerujući da je moj Bog uistinu takav.
Pred Njegovom veličinom manja sam od najmanjeg sjemena usađenog u nečiju dušu, a opet On me vidi. On me gleda. Susrećem ga u pogledu prosjaka, zagrljaju prijatelja, osmijehu majke, glasu ptica što Ga jutrom slave. Susrećem Ga u mraku svoje sobe i misli, u suzama, u jecajima, u strahu i u jeci tišine. Kako je velik Bog koji svojoj najmanjoj službenici trči ususret kad ju vidi iz daljine. Koliko je besprijekorna i savršena ljubav Onoga koji ljubi osobu koja Ga razapinje iz dana u dan. Koliko je radosno moje srce kad Te susretne u molitvi Gospodine, jer zna da slušaš i prevodiš neizrečene misli. Svakog dana Ti dajem hvalu na daru novog jutra. Svaku noć na usnama mi iščezava rijetko dovršena molitva. Ali Ti me i dalje gledaš. Tebi sam ja i dalje bitna. Tebi sam ja i dalje netko. Kad sam se osjećala odbačeno, Veliki petak je govorio drugo-toliko sam vrijedna da je Isus Krist, Bogočovjek, Pomazanik, Sin Boga živoga umro za mene. Ti si umro za mene. To može samo ljubav. Ljubav koja je meni i dalje nedokučiva. Jedino što Ti mogu dati zauzvrat sam ja. Nemam ništa više. Nemam ništa vrijednije.
Isuse, Tebe neka slavi svako moje djelo. Na mojim usnama neka budu samo riječi ljubavi, jer Ti si umro i za moje neprijatelje. Ljubav je odgovor. Psuju te? Nasmij se i podravi ih. Pljuju te? Priđi im sa zagrljajem. Kleveću te? Ti budi miran jer znaš da si ovdje još samo malo. Šamaraju te? Okreni im drugi obraz. Razapinju te? Traži oprost u njihovo ime. Rugaju ti se radi križa kojeg nosiš oko vrata? Nikada ga ne skidaj. Jer oni u križu vide malenkost i bespomoćnost. U njihovim će srcima vladati prijezir i huja, dok će u tvom biti mir jer znaš da nisi sagriješio protiv Boga.
Ljubav je odgovor. Ne griješi jer se bojiš paklenog ognja, nego jer ne želiš povrijediti svog Oca. Kako je u očima puka jadnan bio moj Bog dok je padao pod križem, žedan krvav i umoran. Kako su Ga ismijavali. Kako su Ga samo bičevali. Blagoslovi Bože sve one koji bičuju, podapinju i ismijavaju nas. Blagoslovi ih i otvori oči njihovih srdaca, jer oni ne znaju da onim što rade čine uslugu slugama Tvojim koje Ti žele doći bliže, koji se žele poistovjetiti s Tobom. Često zaboravljam da si Ti Isuse bio čovjek sa osjećajima, sa sumnjama, sa mračnim mislima, sa kušnjama. Isuse jesi li na čas, dok su te razapinjali, zatvorio oči mirišući drvo na koje te pribijaju? Jesi li se tada sjetio svog ovozemaljskog oca? Jesi li razmišljao o svom djetinjstvu, poljima na kojima si slobodno trčao, prijatelje s kojima si se igrao? Jesi li?
Nauči me Isuse neovisnosti. Nauči me spoznati da nisam od ovog svijeta te da je moj dom u Nebu s tobom. Nauči me slomiti sve žrtvenike u mom srcu postavljene lažnim idolima, ispraznim titulama, površnim ciljevima. Nauči me slijepo ti vjerovati, gledati samo u Tvoje oči dok hodam po vodi. Nauči me umirati sebi, živeći za Tebe.
Petra Milinković