Kintsugi

Kintsugi. U doslovnom prijevodu zlatni spojevi ili zlatni popravak. Japanska tradicija popravljanja keramike. Sjećam se kada sam prvi put čula za tu tehniku od framašice na molitvenoj sekciji. Sjećam se kako sam to zapisala u svoju bilježnicu i svako malo se vraćala da ponovno pročitam. Tako mi je i večeras opet pala na pamet, sada za vrijeme korizme. Za bolje shvaćanje, treba bolje objasniti umjetnost o kojoj se radi. Kada se slomi neka zdjela, ili što je u nas češće, šolja, slomljeni dijelovi se ponovno povežu u cjelinu pomoću smjese koja u sebi sadrži zlato ili neki drugi plemeniti metal. Time taj predmet postaje još vrijedniji nego prije. I pomislim, pa ej, koja je to životna filozofija. Kako je to prelijep način brige o svojim stvarima. Nešto se slomilo, ma rasulo u sto komada i vjerojatno te porezalo dok si ga skupljao sa poda. Ali opet uzmeš vremena i strpljenja i vraćaš svaki komad na svoje mjesto. Predmet više nije isti, ali je u neku ruku ljepši, značajniji nego što je bio prije.

Na taj način Bog liječi nas. Naše srce. Nakon svakog grijeha, nakon svakog loma, svakog pada i svakog rastavljanja na “proste faktore”. Bog uzima svoju ljubav, milost, pažnju, svo to “zlato” i polako nas sastavlja. I vjerojatno i mi Njega porežemo dok On to radi, udaljimo se, krivimo ga za situacije u kojima smo se našli. Ali On i dalje lijepi komadiće našeg srca i naše duše nazad. Tek kad se proces završi vidimo koliko smo zapravo blagoslovljeni. Tek kada pogledamo iza sebe vidimo kako je u redu što si se raspao! U redu je što si pao i posrnuo jer si nakon Njegove pomoći to i dalje ti, ali bolja verzija. A tvoji ožiljci nisu skriveni, štoviše, vide se, pozlaćeni su i sada si na tim mjestima najjači.

Pa posveti ovu korizmu jednom kintsugiju za svoju dušu. Dopusti da te Bog ojača i pozlati.

Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag i breme moje lako. (Matej 11, 28-30).

Dora Markota

Top