Instalirala sam aplikaciju “Biblija”. Sada sam već na 106. danu da pratim citate koje mi šalju. Moram se pohvaliti, ipak mi je to najveći rekord od svih pokušaja do sada!

I eto, sjedim ja tako u čekaoni i ulazim na mobitel i sjetim se da danas još nisam pročitala taj redak Biblije. Uðem, pročitam, nasmijem se, jer je opet Bog točno poslao šta mi treba za situaciju u kojoj se nalazim. Stvarno me On nekad voli zezat, pa mi baš nakon misli koja mi proleti kroz glavu uputi opomenu ili utjehu.

I eto, sjedim ja tako u čekaoni i gledam šta ću dalje. Odmah mi iskače Voðena molitva, kontam, hajde, pa uradila sam ju jučer, eto imam vremena mogla sam ju i sad preći. Čitam ja to, razmišljam, kad eto rečenice: Zamisli da Isus sjedi tu kraj tebe i da te sluša. Ja se opet smijem, gledam, odakle Isusa u čekaoni? Šta li Njemu treba?

I eto, sjedim ja tako u čekaoni, a Isus sjedi kraj mene na crvenoj plastičnoj stolici. Kralj svih Kraljeva, a vidi gdje sam ga sjela.. Sjetim se kako smo kroz osnovnu školu uvijek ostavljali stolicu na početku učionice da tu može sjesti Isus. Nasmijem se, bili smo baš zanimljiva djeca.

I eto, sjedim ja tako u čekaoni i pričam Isusu o tim nekim stvarima koje me brinu. I razmišljam, pa stvarno Dora, zar ćeš ovako pričati samo kad imaš vremena, kad eto nemaš ništa drugo pametnije za raditi. A Isus voljan doći na plastičnu stolicu u čekaoni. Šta Njemu treba? Šta On čeka? Pa čeka da priča s tobom!

I eto, sjedim ja tako u čekaoni i shvatim da ne mogu sa Isusom pričati samo kad mi je usput i kad se “potrefi” prozor od 5/6 minuta slobodnog vremena. Ne mogu ga zvati samo kad mi treba. Voljan je On doći gdje god i kada god treba, samo ako ga ti ustrajno zoveš. I svatko to zna, razmisli o tome s vremena na vrijeme. Pa vas možda i udari grižnja savjest, pa ti možda i padne na pamet, jao, pa mene Bog više ne voli! Ne može te Bog prestati voljeti radi nečega što uradiš, jer te nije ni zavolio radi nečeg što si uradio. Sjeti se toga sljedeći put i samo pričaj s njim, jer čeka te, ma sto posto.

P.S. I eto, sjedim ja tako u čekaoni i još nisam došla na red..

Dora Markota