… jedna je od najradosnijih rečenica što postoji. Često je nesvjesno molimo (prvi ja), a u njoj je sadržana prijelomnica čovječanstva – Bog je došao zbog nas i bio s nama. Božić, dan kada se sjećamo dolaska najavljivanog Mesije i početka onoga što će nam obilježiti otkupljenje i spasenje. Mi smo pred tim prizorom s razlogom razgaljeni i zbunjeni, u divljenju i strahopoštovanju – Svemogući i Najveći sišao je među nas kao djetešce u štali. Dok stojimo pred tim prizorom, vjerujem da nam kroz glavu prolazi pitanje zašto. Čime smo zaslužili toliku milost i toliku čast da je Sin Božji došao i živio među nama?

U Vjerovanju nam stoji kratko i jasno: … koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Stvarnost Božića se ne može razumjeti bez važnosti Istočnoga grijeha. Do Krista, naše otuđenje od Boga bilo je nepremostivo, a dolaskom Njegovim nastaje most i prostor susreta između Boga i čovjeka. Čovjek je opravdan, otkupljen i sada se može vratiti Božjem zajedništvu – to je najradosnija vijest Utjelovljenja, vijest koju smo dužni raznositi po cijelom svijetu, jer je Božja želja da se svi spase. Kroz stoljeća teološkog promišljanja, doktrina Utjelovljena gledana je poglavito kroz prizmu naše krivnje i potrebe za opravdanjem. Čovjek je u svojoj bijedi bio nemoćan okajati se pred Bogom i očistiti se, i Krist dolazi kao Jaganjac koje će sa sobom u smrt ponijeti svu ljagu grijeha i osloboditi čovjeka. To je jedna od najvažnijih istina, ali postavlja se pitanje je li to bio jedini razlog za Kristov dolazak? Je li Krist došao samo kao Plan B za spasenje čovječanstva? Franjevačka teološka tradicija nudi neka zanimljiva promišljanja.

Većinska teološka struja naglašavala je Utjelovljenje kao stvarnost prouzrokovana grijehom, ali franjevački teolozi se odmiču od toga. Da, glavna značajka Kristovoga dolaska je spasenje čovječanstva, ali to nije bio primarni razlog Kristova dolaska. Konkretnije rečeno, Krist bi svakako došao, kako tvrde prvaci franjevačke tradicije. Takvo razmišljanje proizlazi iz samog života i djelovanja Sv. Franje, koji je živio radikalno zajedništvo sa svim stvorenim. Za Franju, svemir nije bila tek pozornica u kojoj se čovjek odlučuje za spasenje ili prokletstvo. Naprotiv, Franjo je gledao sve stvorove kao braću i sestre. Svi su stvoreni sa dostojanstvom jer su stvoreni. Sve ima svoju svrhu i sve ima cilj, a taj cilj je Bog. Franjina djela i spisi prevedeni su u jezik teologije radom i naporom njegovih duhovnih potomaka, naročito radom i naporom sv. Bonaventure i bl. Ivana Duns Škota. Počelo njihove tradicije leži u činjenici da je Bog Ljubav. Ljubav kao takav podrazumijeva odnos, i taj odnos je živ u trojedinom zajedništvu božanstva, i iz te dinamike odnosa proizlazi stvaranje. Sve stvoreno odraz je božanske ljubavi i slave, i sve stvoreno je na određeni način stvoreno na sliku Božju. Božja veličina upravo je najočitija u činjenici raznolikosti stvorenoga. Dalje, sve što je stvoreno, stvoreno je po Riječi. Riječ, Logos, Isus Krist – to je nacrt svega što postoji i sve u njemu nalazi svoju puninu. Po toj Riječi sve je stvoreno, i kao što su osobe Sv. Trojstva u odnosu, tako je sve što postoji u međuodnosu, s istim počelom (Bogom) i istim ciljem (Bogom). Stvaranje je čin izlijevanja Ljubavi, i tako primarno čin slobode. Cilj postojanja je ljubav, odnos i davanje. U tom pogledu, Bog je ljubavnik koji želi biti u najprisnijem odnosu s onim što voli, a to je stvorenje. Sve je stvoreno s tim ciljem – ciljem susreta i odnosa. U tom pogledu, primarni cilj Utjelovljenja je najpotpunije moguće približavanje Boga i stvorenja. Čovjek je vrhunac tog stvorenja i njegov upravitelj, i Bog je odlučio doći kao čovjek i proslaviti ljudsku narav i tako je učiniti savršenim dionikom trojedinoga života. Prema Bonaventuri i Duns Škotu, Božja Ljubav prethodi bilo kakvom otkupljenju. Prije govora o bilo kakvom grijehu i otkupljenju, namijenjen je bio odnos. Od samoga početka cilj je bio podizanje čovjeka Bogu. Grijehom i padom, Utjelovljenje poprima novi oblik i dodatno poprima značaj pročišćenja i spasenja. Grijeh je postao dodatni razlog da Bog siđe među ljude, ali Bog ne silazi (tek zato) jer nam je potrebno otkupljenje. Bog silazi jer nas ljubi i želi da bude s nama!

Govor o ovoj temi (kao bilo kojoj teološkoj) uvijek zna dovesti do zamršenosti i stranputica. Ono što možemo sigurno reći je ovo – Utjelovljenje Gospodina našega Isusa Krista je otajstvo. Kao takvo, ono je nepresušno vrelo razmišljanja nade i utjehe. Rasprave nikada neće uminuti, ali ne donosim ovo u cilju zaključka rasprave. Čitajmo o ovoj franjevačkoj tekovini i razmišljajmo zašto je ona i katolička tekovina. Nećemo dobiti potpuno razumljiv odgovor na neka od postavljenih pitanja, ali imamo perspektivu i odgovore na ona koja su najkonkretnija u našim životima. Sin Božji se po Duhu Svetome utjelovio u krilu Djevice Marije radi nas ljudi i radi našega spasenja, odnosno da nas grješnike pomiri s Bogom, da nam pokaže svoju beskrajnu ljubav, da bude naš uzor svetosti, da nas učini „dionicima božanske naravi”, sročio je kardinal Ratzinger u Kompendiju našega Katekizma. Bog je Ljubav, i sve stvoreno odraz je te činjenice. Djetešce u Betlehemu dolazi kao krajnja potvrda te istine.

Sretan i blagoslovljen Božić!

Ivan Prskalo 

Literatura i korisni članci:

14_Ilia_CREATION_view_1_1.6.17.pdf – A Franciscan View of Creation:

Learning to Live in a Sacramental World

https://friarmusings.com/2015/11/08/why-the-incarnation-2/ – Why the Incarnation?

incarnation_in_franciscan_spirituality_-_scotus.pdf  – The Incarnation in Franciscan Spirituality

https://conciliarpost.com/theology-spirituality/salvation/above-all-the-glory-of-christ-john-duns-scotus-on-the-incarnation/ – Above All: The Glory of Christ – John Duns Scotus on the Incarnation

https://thinkingreed.wordpress.com/2006/05/11/incarnation-plan-a-or-plan-b/ – Incarnation: Plan A or Plan B

https://franciscanvoice.org/the-christocentric-view/ – The Christocentric View

https://cac.org/daily-meditations/incarnation-instead-of-atonement-2016-02-12/ – Incarnation instead of Atonement