Hmm… odakle početi?
Idemo se prvo vratiti u 4. mjesec gdje je sve i počelo. Početkom tog istog mjeseca sam dobila poruku od vijeća u kojoj su me pitali želim li predstavljati Framu Mostar na Framafestu, zajedno s još jednim framašem, Tomislavom Perićem. Iznenađena tom porukom, prihvatila sam poziv. U tom trenutku sam bila najsretnija osoba na svijetu jer sam imala želju nastupiti na tom festivalu. Već od tada smo se naporno pripremali za Framafest. Jako često smo imali probe na kojima smo pjevali, a gitaru nam je svirao naš fra Sliško. Zahvaljujem mu puno na svemu što je učinio za nas. Uvijek je s nama bila Mija Roso, kojoj se također želim zahvaliti na izdvojenom vremenu i trudu koji je ulagala u ovaj naš nastup, ali i na upornosti da nam napravi razglas koji nas nije baš slušao na probama… hahahaha. Još jedna zahvala i našoj Mariji Rezić koja je dijelila odlične savjete za pjevanje te nas je svojim metodama opustila na sceni.
Tijekom ljeta smo također imali probe na kojima smo počeli vježbati i s našim back vokalima, a to su bile Petra Milinković i Katarina Barbarić. One su upotpunile i uljepšale našu izvedbu te joj tako dale drugačiju boju.
Početkom 8. mjeseca smo snimili pjesmu u studiju. To je bio predivan dan i još jedno jako lijepo iskustvo.
Nakon toga je uslijedila kratka pauza od proba koja je trajala par tjedana. A zatim, od početka 9. mjeseca pa sve do Framafesta, smo imali redovne probe.
Malo po malo, došli smo i do Framafesta koji se održao 29. listopada u Mostaru.
Taj dan smo započeli generalnom probom u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača”. Zatim smo išli na svečano misno slavlje koje se održalo u Franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla. Nakon svete mise, u kripti smo imali ručak i pauzu do festivala.
Moram naglasiti da su nas naši volonteri uvijek lijepo i radosno dočekivali i kod crkve i kod Hrvatskog doma “Herceg Stjepan Kosača”. Odveli su i neke framaše do Kosače koji nisu znali doći do nje. Oni su odradili izvanredan posao te im se ovim putem zahvaljujem. Također se zahvaljujem Marku Lasiću i ostatku vijeća koje je uložilo jako veliki trud u ovaj događaj.
Sat vremena prije festivala smo trebali doći u Hrvatski dom “Herceg Stjepan Kosača”. Nestrpljivo smo iščekivali 16h, kada je i započeo Framafest. Sudjelovalo je 18 Frama iz cijele Bosne i Hercegovine.
Nas četvero smo nastupali s pjesmom “Kličem Tebi”, ali nismo je nikome smjeli otpjevati prije nastupa. Imali smo jednu foru, kada nas netko upita da otpjevamo dio pjesme, mi bismo im odgovorili: ,,Tri, četiri, sad: kliii..!”
Došlo je vrijeme da nastupi i naša Frama. Bili smo jako uzbuđeni dok smo izlazili na pozornicu. Neopisiv je osjećaj stati pred toliko mladih ljudi i pjevati Bogu zajedno s njima. Svi su sretni, bodre jedni druge, uživaju… A sve nas je okupio naš Bog, naš Stvoritelj. Blagoslov je biti dio ovog bratstva, gdje smo svi jedno tijelo i jedna duša. Nas četvero smo uživali i dali sve od sebe na pozornici. Prezadovoljni smo i preponosni kako je sve prošlo. Sav naš trud i izdvojeno vrijeme za probe se isplatio.
Dok smo čekali rezultate, nastupili su Đuro Ravenšćak i Pava Ćorić. Nakon dodjele zahvalnica i proglašenja pobjednika, ponovo smo poslušali predivnu pobjedničku pjesmu. Pobjednik ovogodišnjeg Framafesta je Frama Međugorje te im ovim putem čestitam na zasluženoj nagradi.
XXIII. Framafest je održan pod geslom ,,Srce nam se u Njemu raduje”. (Ps 33, 21)
Zahvaljujem dragom Bogu koji nam je omogućio da budemo dio ovog nevjerojatnog događaja. Toliki je blagoslov i čast da baš mi nastupamo za našu Framu Mostar. Zaista se naša srca u Njemu raduju. Beskrajno Mu hvala na svemu.
Bog vas blagoslovio!
Sara Krtalić