Fra Robert – naš novi duhovni asistent!

DSC_0580

Kako je već poznato, kako domaćoj, tako i široj javnosti, naše bratstvo je dobilo novog duhovnog asistenta. Na mjesto bivšeg duhovnog asistenta fra Antonija, došao nam je fra Robert.

Fra Robert će se predstaviti za one koji ga ne znaju. A za one koji ga znaju, možda i otkriju ponešto novo.

 

1. Za početak, kao dobrodošlicu, predstavi nam se.

Ja sam fra Robert Kavelj, član Hercegovačke franjevačke provincije. Od ove godine, milošću Božjom, sam duhovni asistent Frame Mostar. Iako sam rođen u BiH, odrastao sam u Americi. Ta činjenica me jako obilježila i mogu reći da sam u sebe integerirao nemal broj karakteristika koji bi se mogli smatrati „tipično američki“. Ipak, vjerujem da se osoba otkriva puno više kada zaviriš u njezinu nutrinu, gledajući dublje od zemljopisnih okvira u kojem je osoba odrasla. Čovjeka obilježava više ono što voli, čemu se raduje i od čega strahuje, više od zastave koja visi na koplju ispred zgrade vlade. U tom duhu volio bih reći malo nešto više o sebi (nadajući se da već na prvom pitanju neću ljude smoriti svojim odgovorima). Prva stvar koja me možda najviše obilježava je moja potpuna oduševljenost Kristom i Franjom. Od svih stvari koja nam je Crkva darovala kroz stoljeća najljepši ukras njene dobrote je franjevaštvo.A unutar franjevaštva, koje je široko koliko i Crkva, osobno mi nema ljepšeg ni uzvišenijeg rada od rada s mladima. Uz to volim čitati; od psihologije i astronomije do klasične književnosti, sport; pogotovo nogometu kojem, kako je već postao običaj duhovnih asistenata Frame Mostar, navijam za Borussiju Dortmund,i možda iznad svega volim provesti kvalitetno vrijeme s prijateljima.
2. S Mostarom su svi oduševljeni (a tko ne bi bio). Kakvi su tvoji prvi dojmovi?

Znam da ću naljutiti dosta ljudi ovom izjavom, ali je za mene Mostar najružniji grad u kojem sam ikad bio. Neplanski je rađen te su sive zgrade koje se prostiru po cijelom gradu, znak i podsjetnik kako ni jedna ideologija ne može stvoriti lijep svijet. Stvara samo jednoličnost jer je i sama jednolična. Ljude gura u kalup i ne ostavlja prostor za razvijanje osobnosti.Ipak u tom, arhitektonski neuspjelom, pokušaju vlada potpuno drugi duh. Ima za mene neku čudnu kombinaciju sela i grada. Naći ćeš ljude koji se bore sa životom i pokušavaju ostaviti svijet boljim nego su ga našli. Upoznao sam tako dobre ljude kojima sam naprosto oduševljen. Iznad svega, tu u malom kutu grada, stoji grupa mladih koja se okuplja u dvorani ispod zvonika svakog utorka. Ne može se govoriti o Mostaru, a da se ne govori o Frami Mostar. Na kraju krajeva sve što osjećam sad prema ovom gradu ne mogu olako pretvoriti u riječi, ali mislim da je dovoljno što sam svjestan da sam ga zavolio.

3. S obzirom da dolaziš iz Chicaga, možeš li nam usporediti mentalitete Hrvata u Chicagu i Hrvata na našim prostorima?

Teško. Najviše jer ne govorim rado o skupinama. Prije volim govoriti o pojedincu. Ima Hrvata koje godine u Americi nisu uspjele nimalo promijeniti. S druge strane, a to se posebno odnosi na mlade došljake ili one koji su tamo rođeni, ima i onih koji su ostali vjerni svojim korijenima, učeći jezik i običaje, a da su vidno poprimili osobine koje vladaju u američkom društvu. Nisam politički komentator niti to želim ikad biti, još manje sociolog, ali ipak ono što mi stoji kao najdraža kvaliteta američkog društva je njihov trajni i neugasivi optimizam. Ljudi vjeruju da mogu nešto učiniti od svoga života i to redovno i uspiju. S druge strane gledam Hrvate u domovini i divim se odanosti korijenima i običajima koje već gajimo stoljećima. Može li se prilika da živim na oba mjesta smatrati išta osim blagoslovom?

4. Jesi li očekivao da ćeš dolaskom u Mostar doći na mjesto duhovnog asistenta?

Ukratko  nisam. Kad sam došao u Mostar imao sam već ovdje par prijatelja koji su bili u Frami i s njima sam se redovno družio. Pričali smo i o Frami, ali kako sam nakon ređenja iščekivao povratak u Kustodiju, nisam očekivao da će me zapasti ta služba. Bog očito daruje i ono što ne zaslužujemo. Igrom slučaja (ili prije providnošću) ostao sam gdje jesam i postao duhovni asistent Frame. Već sam u prvom pitanju spomenuo kako sam tu Božjom milošću i u to sam doista uvjeren, a s Božjim se darovima nije igrati.

5. S obzirom da si već imao doticaja s Framom, reci nam, što za tebe predstavlja jedna franjevačka mladež?

Mislim da je franjevačka mladež oličenje franjevaštva. Naš poziv po sebi je mladenački iako u sebi ima prostora i za starije. Ne samo jer je naš utemeljitelj bio mlad, nego i zato jer je franjevaštvo poletno, hrabro i puno ideala. Imam osjećaj da nas je sve nešto drugo privuklo u franjevaštvo, ali da smo svi iz istog razloga ostali. Za mene osobno Frama je najveći izazov. Tjera me da svaki dan budem bolji. Oni su mi i najveća korektura. A za svijet općenito mislim da su od životne važnosti. To je mladež koja ima toliko toga za ponuditi i koja može toliko toga ostvariti. Ako je Franjo bio potreban Crkvi u 13. stoljeću onda je toliko Frama potrebna Crkvi u 21.

6. Kakvi su tvoji prvi dojmovi, u usporedbi s očekivanjima?

Ja sam već bio svjestan kako je Frama Mostar nešto posebno. Dok sam bio đakon imao sam priliku upoznati par framaša i ni jednom nisam otišao s negativnim dojmom. Dolazeći na mjesto duhovnog asistenta nisam imao sumnju da će biti ugodno s njima raditi. Ipak ono što sam doživio prelazi svako iščekivanje. Nisam ništa loše očekivao pa tu nisam iznenađen, ali radi se o tome da je nešto čega sam bio svjestan intelektualno je sada prešlo u srce. Drugačije je kad znaš da je netko dobar i kada iskušiš tu dobrotu. Framom Mostar sam apsolutno oduševljen. Mislim da se tu imam uvelike zahvaliti bivšem duhovnom asistentu i samoj naravi framaša i mislim kad bih morao definirati jedan osjećaj koji bi obuhvatio cijelu situaciju mislim da bih to bio osjećaj jedne jako velike zahvalnosti.

7. A što u budućnosti očekuješ od mostarske frame i framaša?

Od framaša u budućnosti očekujem da će graditi na temeljima koje već imaju. Ima tu par projekata koje već dolaze. Mislim da će imati priliku nešto veliko napraviti, ali da će najviše sebe preko njih uspjeti izgraditi. Očekujem rast u aktivnosti sekcija i da će malo po malo taj naš franjevački život početi pretakati se u život grada i Crkve.

8. I za kraj, što želiš poručiti framašima?

Framašima želim poručiti iznad svega da nikad ne prestanu raditi na sebi. Moćni su, imaju dobre temelje, ali i temelji se ruše kad se kuća ne održava. Franjevaštvo pretpostavlja cjelovitog čovjeka. Zato mislim da nije u duhu franjevaštva samo gajiti pobožnost. Nju svakako treba produbljivati i svim srcem težiti za rast u Gospodinu, ali isto tako mislim da je za franjevaštvo jednako važno paziti na tijelo i na um. Želim im poručiti da se ne boje suočiti se sa izazovima života. Njih će biti mnogo, ali baš su zato pozvani da ih nadvladaju. Vidio sam ih i znam da oni to mogu, pa se nadam da će se dovoljno uzdati u Boga da se s njima suoče. Preporučujem im i da ostanu ono što jesu. Da uvijek ostanu veseli i marljivi i da nikad ne gube nadu. Da se života ne boje. I volio bih da znaju da nikad nisu sami, ipak je riječ o franjevačkoj obitelji.


Postavili smo par brzopoteznih pitanja s kojim smo ga htjeli zaskočiti, ali bezuspješno.

Hamburger ili ćevapi? Ćevapi.
Mate Bulić ili Justin Bieber? Tišina.
KK Cibona ili Chicago Bulls? Bulls.
Zrinjski ili Borussia? Borussia.
Kravata ili leptir mašna? Kravata.
Cigare ili cigarete? Lula.
Karlovačko ili Žuja? Lagunitas lil sumpin’
Amerika ili Europa? Amerika.

Sve je jasno…? Ništa mi nije jasno.
One, two, three…? Počinjemo ispočetka jer do sad nismo ništa ili vrlo malo učinili.

Fra Roberte, zahvaljujemo ti se na ovom ugodnom i zanimljivom razgovoru.
Želimo ti obilje Božjeg blagoslova i sreće na putu kojim ćeš hoditi!

S fra Robertom je razgovaralo uredništvo stranice / www.frama-mostar.ba

Top