”Čovjek usnuo san. Hoda s Bogom po pješčanoj obali. Stopala su ostavljala vrlo jasan otisak. Dvostruk trag otkrivao je da su hodali jedan uz drugoga. U snu je čovjeku otkriveno da svaki korak učinjen u pijesku predstavlja jedan dan života. Tada se zaustavi i okrene da pogledom prebroji tragove u pijesku.
Zapazio je da ponekad umjesto četiri ostaju samo dva otiska. I tako se izredao cijeli protekli život. A kakvo iznenađenje! Dijelovi puta sa samo jednim parom otisaka odgovarali su najtežim danima života. Bili su to dani tjeskoba, neraspoloženja, sumnji i mnogih trpljenja. Tada se čovjek obrati Gospodinu s prijekorom u glasu:
- Obećao si mi ostati sa mnom u sve dane života. Zašto nisi održao riječ? Napustio si me u najtežim trenucima života, u dane kada si mi bio najpotrebniji!
Gospodin se blago osmjehnu i uzvrati:
- Sine moj, mali moj, nikada te nisam prestao ljubiti. Nijednog trenutka. Oni osamljeni otisci tragova koje zapažaš u pijesku pripadaju meni, a ne tebi. U te sam te dane, kad ti je bilo najteže, nosio u svome naručju.”
frama-mostar.ba