dovoljan (2)

WhatsApp Image 2018-11-06 at 16.20.19

Mi ljudi nerijetko ostajemo zatočeni u svojim umovima, ponekad bježeći pred stvarnošću, a ponekad iz znatiželje; trudeći se nečemu dati smisao ili pak odgonetnuti skrovite predjele vlastite nutrine. Ipak, nismo stvoreni isključivo za sebe te za svoje probleme. Koliko god nas tjerali da u to povjerujemo, nismo sami sebi svrha. Upoznamo li beskraj kakav predstavlja svemir osjećamo se pomalo neznatni i bespomoćni. Današnje poimanje života i postojanja je u najmanju ruku otužno, a svetost koja je ljudski život biva napadnuta odasvud.

U međuvremenu smo neprestano bombardirani self-love mantrama koje potiču na poboljšanje vanjskog izgleda i u nekim slučajevima društvenog ugleda ili statusa.
Na to nasjedamo bez prevelikog umovanja ili pak introspekcije. Zavoli sebe, kažu, i sve drugo će ti u životu poći od ruke. Taj recept za bolji život i njegovo banaliziranje stvarnosti mi nije odgovarao iz razloga što aludira na dostatnost, ne potiče na bitne promjene i u krajnjem slučaju negira potrebu za nadogradnjom osobnosti.

Dovoljan si, kažu, takav kakav jesi, a što znači biti dovoljan? Nije li to neka dvica u našem obrazovnom sustavu? Odbijam biti dovoljna, želim težiti nečem višem. Uzet ću u obzir ono što jesam, ali i ono što mogu biti. Zavoljet ću ono “ja” koje bude i više nego dovoljno.
Pomalo mi je sve to skupa, ruku na srce, počelo ići na živce. Otpor koji sam instinktivno pružala tim i takvim savjetima nije jenjavao sve do trenutka kada mi je samoj postavljeno to vrlo jednostavno pitanje: “Voliš li sebe?” Po prvi put nije bilo govora o izgledu ili kojekakvim fizičkim faktorima. Dakle, pitanje se odnosilo na duhovnost, osobnost i ponašanje. Ono što čini tvoje “ja” sačinjeno je od nekih 1% vanjskog izgleda. Ne čini te ono što vidiš u ogledalu osobom, studentom, učenikom, bratom, sestrom ili pak vjernikom. Taj odraz na kraju krajeva nisi ti, to je materija sačinjena od kemijskih elemenata koja, vjerovali ili ne, ima svoj rok trajanja. Sve tvoje misli, osjećaji, čežnje i želje okupljaju se u jednu dušu za koju vjerujemo da nadilazi tijelo, a u isto vrijeme joj pridajemo vrlo malo važnosti.
Život smo sveli na puko rješavanje svakodnevnih zadataka koje nas u konačnici slabo ispunjavaju u duhovno-karakternom smislu. Za rad na sebi nije dovoljno tu i tamo pročitati koji best-seller, promijeniti boju kose ili ,,najvažnije”: češće piti vodu.
Onaj koji nam je dao ultimativne lekcije o ljubavi, nije naglašavao ljubav prema sebi, u biti, nije ju propitivao. Upravo iz razloga što bi takvu ljubav ljudi trebali instinktivno prakticirati. Problem nastaje negdje na toj korelaciji kada ljudi zaborave činjenicu da su stvoreni na sliku Božju. Rekao je: ,,Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.” Doista, ljubav prema sebi ne smije biti upitna, možda neće doći sama od sebe, ali joj svakako treba težiti. Ono na što nas Isus potiče jeste usmjereno prema okolini, prema onima koji nas okružuju, ali svakako proizilazi iz prihvaćanja samih sebe. Svejedno smatram kako načelno, ljubav koju trebamo pružati nećemo naći isključivo u ljubavi prema sebi, nego u ljubljenju Njega. On je taj koji će nas ispuniti i usavršiti, On će moje i tvoje “ja” učiniti više nego dovoljnim. Kako ne cijeniti sebe kada te sam Bog stavlja na prvo mjesto, govori ti:

,,Dragocjen si u mojim očima,vrijedan si i ja te ljubim.’’ (Iz 43,4)

 

Andrea Jurić

Top