Kolumne Framaša

assisi

Asiz, dakle

(…) Za par minuta ću ga ugledati. I dok me zelenilo umbrijskih brežuljaka grije, neopisiv osjećaj pripadnosti i čežnje budi se u meni. Ne znam hoću li zaplakati ili ću se na sav glas nasmijati. Još u meni titra onaj osjećaj od prije točno godinu dana kada sam ga po prvi put vidjela. Bijel, ponosan

follow_me

Koga pratiti?

Ti. Da, ti. Tebi se obraćam. Postavljam ti jedno banalno pitanje, jedan banalan zadatak. Uđi na svoj Facebook profil, Instagram, Twitter ili nešto četvrto. Pogledaj… pogledaj koliko osoba pratiš, koliko tih osoba tebe prati. Je li svatko prihvatio tvoj zahtjev? Nije? Što ćeš učiniti po tom pitanju? Ti ćeš njega ‘unfollowati’? Nesvjesno se natječeš da

maxresdefault

Hvaljen budi

„ Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim! “ Zemlja. Dom svih stvorenja Njegovih. U Pjesmi stvorova, koju je sv. Franjo Asiški ispjevao u posljednjim trenucima svog života, on časti i hvali Gospodina poradi svih čudesnih darova Njegovih. Koliko ih je samo! I brat Sunce, i brat Mjesec, i sestre Zvijezde, i Voda, i

artworks-000097624324-00f336-t500x5001

Tišina

Ja ne volim buku. Stvara mi neku nejasnu nervozu i uznemirenost. No, život, pogotovo u gradu, ti prvo priušti to – buku i galamu. Šumovi, zvukovi, dovikivanja, auta, galame – sve te to budi i prati svakoga dana. Nasuprot tomu tišina za mene ima pozitivan predznak. Tek u tišini možeš primijetiti neke sitnice i detalje

DSC_0732

Vječno svjetlo

Osjećaš li se nekad potpuno izgubljeno? Ne čini li se tvoj križ tako teškim? Prožima li te onaj mučni osjećaj nemira i straha jer ne znaš što će biti sutra? Osjećaš li tjeskobu jer ne znaš kamo, kako ni gdje? Osjećaš li se razočaranim u samoga sebe, tek sjenkom nekadašnjeg sebe ili onoga koji si

Top