“Stvoren si na sliku Božju! Što imaš tražiti više!?”
Ovo su bile riječi našeg duhovnog asistenta fra Tome iz propovjedi s našeg prvog ovogodišnjeg susreta. U tom trenutku su mi te riječi došle kao rješenje propitivanja i sumnji u sebe koje sam imao, a dva mjeseca otprilike nakon što sam čuo te riječi – odzvanjaju kao utjeha i smirenje. Uvidio sam tada (i dalje još uviđam) jasnije nego prije koliko čovjek često zna skučiti cijeli svijet u kojem živi na samo ono što se njega dotiče. Isto zamka u koju prvi ja upadam je ta usporedba s drugim. Što je najgore, uvijek se uspoređujem s onim koji je (barem kako zaključujem iz svojih skučenih informacija) u boljem položaju i s boljim pogodnostima. To je velika napast koja vrlo lako sputava bilo kakav rast u duhovnom životu i koja zapravo cijepa one naše veze s Gospodinom. Gubimo povjerenje u Njega. Sumnjamo u Njegovu volju, mi čija je volja ograničena našim bićem i našim slabostima. Ono što je popravilo moj kompas i raspršilo svaku moju nesigurnost bila je ta činjenica – stvoren sam na sliku Božju! I ne samo ja! Braćo i sestre – stvoreni smo na sliku Božju! Ima li veće radosti!? Ima li veće časti!? Nakon što početno ushićenje splasne, postavlja se pitanje – što to na kraju zapravo znači?
Često (s punim pravom) ovo ističemo, iako često i nesvjesni što zapravo mislimo. To je lijepa i utješna činjenica, no činjenica o kojoj treba uvijek i iznova promišljati. Ipak, to nije samo utjeha, to je dužnost i odgovornost. O čemu onda trebamo voditi računa? Prvo na što trebamo obratiti pažnju je to da je sve što postoji na ovaj ili na onaj način stvoreno na sliku Božju. Bog, je izvor svakog postojanja, Onaj u kojem je sve postojalo prije nego što je postalo. Svaki predmet što postoji (u određenom smislu) preslika je Živoga Boga, koji je puno Biće u kojem sve stvoreno doživljava svoju puninu. Imajući to u vidu, opet se moramo sjetiti prvog poglavlja Knjige Postanka u kojem je Bog rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!” (Post 1, 26). I konačno: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1, 27). Slika smo Božja ne samo u smislu našeg postanka po Bogu – Bog je htio da mu sličimo u svakoj mogućoj počasti! Dao nam je razum, volju i način na koji možemo s njim (su)stvarati i oblikovati ovaj svijet. Postali smo Božji upravitelji! Koja radost! Koja milost!
Promišljajući o ovome često se sjetim autora snažnog katoličkog nadahnuća, J. R. R. Tolkiena, i njegovog djela Silmarillion (koje se može smatrati svojevrsnom mitološkom podlogom za Gospodara Prstenova). Tolkienov mitološki svijet ima dosta paralela s biblijskim i katoličkim svijetom i razmišljanjem i jedna od najočitijih paralela je stvaranje svijeta. Opisano u prvim poglavljima Silmarilliona, anđeoska rasa bića predvođena vrhovnim Eru Iluvatarom (svojevrsna preslika Jahve) započinje prvu glazbenu temu u koju se ti anđeli (u knjizi Valari) uključuju. Iz tih triju glazbenih tema nastat će budući svijet. Sklad je trajao sve dok najmoćniji od svih njih, Melkor (svojevrsna preslika Lucifera), nije počeo sijati nesklad, želeći podčiniti ostale melodije svojoj. Tri puta je to pokušao, i glavni dirigent Eru ga je svaki put savladao. Ova snažna slika ukazuje na nekoliko stvari: pozvani smo sudjelovati u Božjem djelu stvaranja, ali ne možemo ići protiv Onoga po čemu jesmo. Melkor nije Eru, stvorenje nije stvoritelj i kada se god pokušava nametnuti kao stvoritelj – nered i nesklad, patnja i bol nastupaju. Zato mi sudjelujemo, a nikad nismo potpuni izvor onoga što je. Zato Bog dijeli ovlasti ne kao ovlasti (jer je u Boga sva ovlast), nego kao službe.
Drugo pitanje koje se otvara je pitanje našeg međusobnog odnosa. Jesmo li mi međusobno jednaki? Imajući u vidu da je Bog jedan, i da smo stvoreni na tu sliku – odgovor bi bio da. Ali, nije! Svi smo različiti i Bogu hvala na tome! Koliko bi jadan bio naš Bog kada bi samo moja slika i prilika odgovarala njegovom biću!? Svi smo stvoreni na sliku Božju, na sliku svemoćnog, sveprisutnog, vječnog Boga Stvoritelja. Logično je zato što nas ima toliki broj različitih. Logično je stoga što postoji toliko slika Božjih. Naravno, svi posjedujemo jednako dostojanstvo. Zato će C. S. Lewis reći da “Bog nije umro za sve, nego za svakog pojedinog čovjeka.” Kada smo to razjasnili, trebamo također prihvatiti da se ljudi razlikuju, bilo po sposobnosti, visini, potencijalima, godinama, iskustvu i sl. Vratimo se sada Tolkienovoj slici. Tolkien svoj svijet stvara orkestrom. Možemo li zamisliti orkestar koji ima samo violine? Možemo, ali to bi bio jako monoton orkestar. Orkestar znači raznolikost. Svatko je jedan instrument koji pridonosi cjelokupnoj glazbi kojom dirigira Svemoćni Dirigent. Kada jedan zakaže, zakažu svi – bio on solist, ili njegov pratitelj. Bog je za svako stvorenje namijenio ulogu. Čovjeku je dao najveličanstveniju – upravljati njegovim stvorenjem! Netko će upravljati znatno manjim dijelom, netko puno većim, ali je služba ista. I služba nije samo neposrednom gospodaru – služi se cijelom stvorenju, a tako i cijelom Bogu, svatko u onoj mjeri u kojoj je stvoren. Gledajući stvari tako, ostaje nam samo zahvaljivati Gospodinu – koji mudro i pravedno raspodjeljuje službe, i kojem se svidje s nama oblikovati svijet!
Ivan Prskalo