Baš ti!

zasto-bog-nekima-daje-vise-talenata-book-evangelizacija-990x658

Zašto baš ja? Ne da mi se to danas dovršiti. Sutra ću! Ima vremena. Dug je dan… Mislim da se svatko od nas prepoznao u ovim prethodnim rečenicama. Mislim da se svima nama nekada ne da dovršiti započeti posao, naučiti za sljedeći sat u školi, raditi bilo što. Nekada smo jednostavno lijeni. Možda smo umorni, iscrpljeni od nekih briga, poslova, problema i mislim da to nije strašno. Ali nekada se to događa konstantno. Mislimo da će naše poslove obaviti netko drugi. Da se nekom dugom da uraditi to što je nama tada lijeno, naporno, dosadno i glupo.

 

Zar se nikada nisi zapitao zašto baš ti moraš obaviti određeni posao? Zar ti nikada nije pala na pamet priča o Božjem planu s nama na ovom svijetu? Sjećam se definicije iz vjeronauka da smo na svijetu zato da Boga upoznamo, iskreno ljubimo i k njemu, na koncu, dođemo. Da, ali što je s našim zadatkom u svijetu? Svi smo pozvani činiti dobra djela, biti dobri ljudi, drugima uljepšavati život i ljubiti jedni druge. Svi smo pozvani i svima nam je On dao neki talent. Ne vjerujem kada netko kaže da je antitalent. Da mu Bog nije udijelio nijedan talent. Pa zar je to moguće? Zar Njemu nije važno da svi na ovoj zemlji imamo lijep život, da uljepšavamo živote jedni drugima, da činimo dobra djela, da stvaramo i usavršavamo talente.

 

Istina je da je ponekad teško uočiti talent, ali mislim da je to s jedne strane i jednostavno. Svatko mora imati nešto što ga ispunjava, što ga čini sretnim, u čemu je dobar. Problem je samo u nama što nam se nekada ne sviđa Božji plan i talent koji nam je dao, pa bi htjeli da bude volja naša, a ne njegova kao što molimo u molitvi Očenaša. Bojimo se odgovora ljudi na naš posao i talent. Pa zašto bi se narodu trebao svidjeti naš talent? Tko je to rekao i gdje to piše? Važno je da smo ga mi prepoznali i da smo ga krenuli umnažati.

 

Zar nas nije strah da će nam Bog, kao onom slugi koji je zakopao i jedan jedini talent, oduzeti i to malo što imamo? Da će nas izgrditi i rasrditi se zbog naše sebičnosti. Ne moraju talenti biti neke jako velike stvari, to može biti više manjih koje nam dobro idu, gdje se pronalazimo, koje volimo. Dovršimo naše planove kojih se možda i bojimo. Jednom prilikom sam čula da naši snovi nisu dovoljno veliki ako ih se ne bojimo.

 

Poslušajmo riječi sv. Franje i „Krenimo iz početka jer do sad nismo učinili ništa.“ Tako ćemo umnožiti svoje talente i imati što želimo. Jer, „Onome koji ima još će se dati, a onome koji nema oduzeti će se i ono što ima.“

 

Ivana Rajič / frama-mostar.ba

Top